MORSKA

 

Na more me žena vuče

da gola se ona svuče.

Bez milosti mene gurnu

na obalu, bre, Azurnu.

 

Voli žena moja malo

da pokaže svoje salo,

da pokaže dupe belo,

da se smeje selo celo.

 

U te vode mutne, slane,

vukla me je, bre i lane.

Nemam pare za bacanje

da ja plaćam, bre, to sranje.

 

Žena, deca navalili,

ko da nikad nisu bili.

Za more bre, nisam oran,

na more sam ja namoran.

 

Od svih obala na svetu

najdraža mi na krevetu.

Tu kad ženu ja OBALIM

I ljucki je bre, opalim.

 

Šta na more lepo ima?

Ja u gaće međ’ strancima

osećam se bre moronski

kretenski i idiotski.

 

Za mene bre, od tog mora

nema veća noćna mora.

Vreo pesak noge gori.

More će da me umori.

 

Sunce peče, ‘bem mu seme

i probiva mi bre, teme

Žena sunčanje forsira

jer je bela bre, ko sira.

 

A ja pizdim od sunčanja

i sas ulja bre, mazanja.

Od ulja se sve ulepim

pa dođe da odlepim.

 

Ja na more nisam ‘teo,

na more sam izgoreo.

Sad se ljuštim ko paprika,

a žena nas stalno slika.

 

Na more se ja nerviram,

neću da se, bre, selfiram.

Svi objavljuju na mreže

kako, bre, na more leže.

 

Svi slikaju noge, plažu

da im lepo svi, bre, lažu.

Sami sebi ne priznaju

skupo sunce da plaćaju.

 

Skupi morski restorani.

Ne divim se morskoj ‘rani.

Neću škampe, lignje, dagnje,

‘oću ljucki prase – jagnje.

 

Stvarno ne vidim suštinu,

‘bem ti, ženo, baruštinu,

‘bem ti razonodu skupu

da se kupam ja u supu.

 

Ja sam osoba pudljiva.

U more se svašta skriva.

Karakondžule bre, razne,

neka bi me mogla mazne.

 

Ja sam duša napaćena,

naterala me je žena

goleme da pare damo

a da plivamo ne znamo.

 

Obećala – Biće lepo,

umalo ja nisam krep’o.

Da je slušam nisam treb’o.

DOŠO, VIDO I NAJEB’O.

 

Beše mene mlogo krivo,

pcoavo sam joj sve živo.

Debelo će da mi plati

samo kad se kući vrati.

 

Da stvar bidne još i gora:

Šetaju se pored mora

GOLE SISE I DUPETA…

A ja s četiri deteta.

 

Palme, sunce, plaža, voda…

Nemaš s decu ti provoda.

Ništa nije im po volji,

kuj će da im udovolji?

 

Ne smeš da se ti opuštiš

ni da oči sa njih spuštiš.

‘Oće da se svi razbeže,

neće mirno, bre, da leže.

 

Kol’ko se, bre, ja okrete

uteče mi jedno dete.

Dva sam sata ga tražio,

živog me je naguzio.

 

Žena ‘tela romantiku.

Prvo sunce na vidiku.

Ko vampiri smo se digli

Po mraku na plažu stigli.

 

U zoru smo ranu bili

i komarci  naranili.

Dok smo svitanje gledeli,

komarci nas sve izeli.

 

Ete tako ja nadrljam,

pa zbog žene glavu trljam.

A zbog dece, bre, još gore

kad odvuču me na more.

 

Ni malo ja ne uživam,

u duboko ja ne plivam,

i ne mrdam iz plićaka.

NIJE DŽVAKA ZA SELJAKA.

 

Svim na more namoranim

muževima i očevima

moje duboko saoećanje.
Izdržite braćo.